Limeni puhački istrumenti - stručni savjeti za početnike ali i roditelje
Dobro došli u Brasseraj, mjesto gdje glazba, stručnost i ljubav prema glazbenim instrumentima stvaraju harmoniju jedinstvenih priča. Kroz naš blog, imate priliku zaroniti u svijet glazbe, vođeni iskusnim profesionalcima koji ne samo da sviraju, već žive i dišu glazbu.
Brasseraj je više od običnog webshopa. Nismo samo prodavači glazbenih instrumenata, već mjesto gdje se njeguje umjetnost glazbe kroz pažljiv odabir instrumenata, ali i kroz vlastiti servis koji pružamo s ljubavlju i stručnošću.
Kroz naše blogove, ugostit ćemo mnoge vrhunske glazbenike, solo izvođače, profesore raznih puhačkih instrumenata i orkestralne glazbenike. Oni će svojim znanjem, iskustvom i strašću prenijeti dragocjene savjete, inspiraciju i uvide o svijetu glazbe.
Predstavljajući vam naše goste, otvaramo vrata za dublje razumijevanje glazbenog svijeta. U prvom tekstu, upoznat ćemo vas s Tomislavom Špoljarom, profesorom trube u Umjetničkoj školi Franje Lučića, koji je odabran u upravni odbor Međunarodnog trubačkog udruženja. Kroz njegove riječi, saznat ćete o izazovima odabira limenih puhačkih instrumenata te vrijednim savjetima kako roditelji uz pomoć nastavnika mogu usmjeriti početnika ka pravilnom razvoju. Novi instrument za svakog glazbenika dodatna je motivacija, a održavanje glazbenih instrumenata jednako je važno za svakog svirača.
Dobrodošli u Brasseraj, a više riječi prepuštamo profesoru Tomislavu Špoljaru.
Limeni puhački instrumenti oduvijek su plijenili pozornost ljudi. Sjaje se i presijavaju te zvuk izaziva trnce. Svaki od njih (truba, rog, trombon, tuba, eufonij) ima karakteristične odlike. Truba je reska, rog vrlo lako izazove trnce, trombon zvuči plemenito kao vojvoda, a tuba i eufonij oduševljavaju svojom pokretljivošću u najdubljem registru. Limeni puhači su i zabavna grupacija ljudi koja se voli smijati i nerijetko zajedno vježbati. Limeni instrumenti posjeduju dijapazon i splet emocija koje je teško postići na drugim instrumentima te pogotovo danas stoje rame uz rame drugim instrumentima.
Kod odabira instrumenta uvijek je najvažnije pustiti da instrument pronađe dijete. Djeca najbolje znaju što ih privlači, a tu se krije i početak nečega što roditelji moraju dijete naučiti održavati kontinuiranim radom, a zove se motivacija. Motivacija će uvijek dolaziti i odlaziti ovisno o školskim obavezama, interesima iz virtualnog svijeta itd. Ali ako postoji disciplinirani kontinuirani rad, onda je tu i temelj za rad nastavnika/nastavnice.
Nastavnik/nastavnica je tu da pomogne pri odabiru prvog instrumenta te da objasni roditeljima zašto treba nabaviti određenu marku i određeni model. Također kod vježbanja, ukoliko postoji disciplina rada o kojoj brigu vode roditelji, nastavnik/nastavnica je tu da dijete nauči kako se vježba i demonstrira načine vježbanja. Djetetova je odgovornost da to zapamti i u svom samostalnom radu kod kuće primjeni.
Odnos s instrumentom je poseban odnos, a s limenim instrumentom još posebniji jer se usnik naslanja na usta i ton se proizvodi dahom. Pri tome je važan i odabir usnika pri čemu će također pomoći nastavnik/nastavnica.
Tehnike sviranja limenih instrumenata se razvijaju strpljivim svakodnevnim radom i jako je važno uz rad na skladbama ne zapostaviti rad na tehnici. Izdržavanje tonova nam daje kontrolu nad instrumentom jer ovladavamo dahom, vježbe za artikulaciju nam pomažu da ovladamo puhanjem zraka dok se odbijamo jezikom u usnoj šupljini, vježbe za fleksibilnost nam daju sposobnost da brzo izmjenjujemo niske i visoke registre, a vokalize nas pripremaju za kasnije vježbe visina i snage. Izdržljivost pak dobivamo prosviravanjem programa pri čemu treba naglasiti da prosviravanje nije isto što i vježbanje.
Kod prosviravanja je potrebno proći program s greškama jer tu vježbamo i mentalnu izdržljivost i koncentraciju te se tako spremamo za nastup, no ako upamtimo greške za kasniji rad i vježbamo ih na ispravan način, dobiti ćemo sigurnost i povećati svoje sposobnosti. Ispravan način je pronaći grešku, izvježbati da uspijemo mjesto dobiti točno i kad dobijemo točno nikako ne stati... tada rad počinje i treba polako i čisto, ispravno ponoviti što više puta da dobijemo refleks koji koristimo tijekom izvedbe pred ljudima.
Javni nastup je jako važan jer nas uči iskorištavati neugodan osjećaj koji zovemo trema te nam ulijeva samopouzdanje i osjećaj postignuća, no isto tako otkriva mane i nedovoljno vježbana mjesta.
Instrument koji se bira kako za početnika tako i za profesionalni život, najbolje je odabrati u suradnji s nastavnikom/nastavnicom jer nitko bolje ne poznaje instrument od ljudi koji iza sebe imaju sviračko, pedagoško, ali i iskustvo isprobavanja različitih instrumenata pri čemu su otkrili različite nelogičnosti i zamke. Puno puta, ono što je oku ugodno, ne zvuči lijepo, dakle ne treba suditi knjigu po koricama rekli bismo.
I amateri i profesionalci žele se usavršavati, stoga su seminari lijep dio obrazovanja gdje se sve naučeno na probama orkestra ili na satima nastavnika usavršava pod vodstvom profesionalca/profesionalke koji nas ne poznaju. Otkriti ćemo nešto novo, ali često uvidjeti da nam se govore i iste stvari na koje dovoljno ne obraćamo pažnju u samostalnom radu.
Vlastiti stil se razvija najviše slušanjem i imitiranjem, a potom dolazi do kreativnosti.
Važno je instrument redovito čistiti i održavati tim više što je u dodiru s metalom i naš znoj (izvana) i slina (pute daha iznutra). Spoj sline i kemikalija iz masti i ulja, ukoliko redovito ne održavamo instrument može rezultirati pogubno i odraziti se na tonu i izvedbi, stoga je potrebno instrument “timariti” i barem jednom godišnje odvesti stručnoj osobi (majstoru) na provjeru. Ako ne majstora, barem provjeriti s nastavnikom/nastavnicom je li potrebna provjera stručne osobe.
Tomislav Špoljar, prof.
